Slušaj vest

Selom Bački Gračac kod Odžaka zavladali su jeza i neverica nakon brutalnog ubistva. Naime, Zvonka Banjeglava (66) dugogodišnjeg direktora lokalne zadruge ,,Agrolik" i, kako meštani kažu, čoveka velikog srca, krvnički je ubio, kako se sumnja, Željko T. (62), koji je potom izvršio samoubistvo na groblju.

Nakon tragedije koja je zavila Bački Gračac u crno, meštani ne kriju tugu, šok i nevericu. O ubijenom Zvonku Banjeglavu imaju samo reči hvale, a kako navode, ovakava čovek se samo jednom rađa.

WhatsApp Image 2025-06-16 at 12.14.44_479559b8.jpg
Ovde je ubijen Banjeglav Foto: Kurir

- Pomagao je svakome, i starom i mladom. Zahvaljujući njemu selo je dobilo crkvu. To je veliki, nesebični gest, bio je vernik. Dao je posao mnogima, organizovao donacije, sređivao puteve, pomagao školama. Bio je pravi stub zajednice. Ima divnu porodicu, žena i dvoje dece, svi pošteni i vredni ljudi. Ne možemo da verujemo da ga više nema - priča komšinica kroz suze za Kurir.

Zvonko Banjeglav, kako navode meštani, bio je čovek koji nije voleo da se ističe, ali je njegovo prisustvo bilo snažno. Prema njihovim rečima, bio je miran, staložen i nenametljiv, baš takvog ga pamte svi koji su ga poznavali, kažu meštani.

- On nije samo vodio zadrugu, on je nju gradio iz temelja. Uveo je navodnjavanje kad niko nije verovao da možemo. Svaku novu mašinu gledao je kao da mu je dete. Vodio je računa i o ljudima i o zemlji. Bio je dobar kao hleb, duša od čoveka – priča meštanka.

Svirepo ubijen dok je radio na njivi

Zločin se dogodio u nedelju na njivi dok je Zvonko prskao useve. Kada je izašao iz traktora da skupi prskalicu, Željko T. mu je prišao i iz krateža ispalio hitac koji ga je pogodio u ruku. Zvonko je pao, a napadač mu je zatim prišao s nožem i, kako se sumnja, brutalno ga iskasapio. 

- Željko je skočio na njega kao zver. Kasapio ga je! Jedna medicinska sestra iz Hitne mi je rekla da takav prizor nikad u životu nije videla - kaže meštanka za Kurir.

Podsetimo, Željko T. je posle svirepog zločina otišao na groblje i tamo se ubio. 

 Zvonko je bio diplomirani agronom, ali kako mnogi koji su ga poznavali navode, on je bio više od toga - bio je oslonac.

- Pomagao je mladima da ostanu na selu, savetovao starije, pozajmljivao gorivo, davao robu „na reč“ kad je bilo teško. Nije bilo čoveka kome nije izašao u susret. Nikad nije rekao „ne mogu“. Sve je mogao i za sve je imao vremena. I kad je bio bolestan, dolazio je u zadrugu – kaže komšinica iz susedne ulice koja poznaje prilike u zadruzi.

Prema rečima meštana, nikada nije zaboravio korene. Radio je za selo, kako kažu, kao da je svaki pedalj njegove njive. Ljudi su mu verovali  jer je umeo da drži reč, ističu naši sagovornici.

Sagradio crkvu u Bačkom Gračcu

Ideja da se sagradi crkva u Bačkom Gračcu, kako saznajemo, potekla je upravo od Zvonka Banjeglava. On je, svojevremeno, govoreći na ovu temu za jedan lokalni list izneo detalje o tome kako je došao na ideju da crkva i bude izgrađena. Ovako je govorio pokojni Zvonko te 2020. godine:

- Cela ideja je bila moja pošto smo bili mesto gde nije postojala crkva. Pre 20 godina sam mislio da treba da se vratimo tamo gde nam je mesto, da se vratimo i veri i onome šta smo. Odlučili smo da u centru damo plac za izgradnju crkve, a onda smo i doneli odluku i da crkvu izgradimo. Crkvu smo izgradili za godinu i mesec dana, da bi se i dan danas bavili njenim uređenjem. Deo sredstava za izgradnju pribavljen je i donacijama pojedinaca. Oko crkve smo podigli kovanu ogradu koju smo sami radili, postavljali, uredili travnjak, i doveli do toga da to bude mesto koje liči na nešto i koje okuplja svet. Posebno sam ponosan što sam uspeo na neki način da to privredem kraju, ali naglašavam da ništa ne bih mogao da nije zadruge i podrške ljudi koji me prate u mojim idejama - istakao je tada Zvonko Banjeglav.

Zvonko Banjeglav, kako saznajemo, voleo je često da istakne, kako je čitav život posvetio Bačkom Gračcu i zadruzi.

Meštani koji su potreseni tragedijom nikada neće zaboraviti, kako navode, dela i gestove za čiju uspešnu realizaciju je zadužen Zvonko Banjeglav.

- Mnogo je teško, raspadamo se, naše selo izgubilo je stub, oslonac. Siromah, uvek je tvrdio da se dobro dobrim vraća, ali vidite u njegovom slučaju, tu nema pravde, nema Boga, ne znam šta bismo rekli- zaključuju neutešne komšije.