Slušaj vest

Katar i Ujedinjene Arapske Emirate i postigne „dilove“ vredne dva biliona dolara, iliti dve hiljade milijardi, koji neće samo dati novi polet američkoj ekonomiji već i transformisati američku politiku prema Bliskom istoku i dinamiku odnosa u ovom delu sveta.

Ova poseta Trampa donosi tri velike pobede - ekonomsku, političku i geopolitičku. Za početak bi trebalo sagledati uticaj ove posete na američku ekonomiju: u dogovoru sa Saudijskom Arabijom koji je vredan 600 milijardi dolara, obezbeđene su investicije u zajedničke projekte na polju veštačke inteligencije, zdravstva, infrastrukture i nauke, uključujući i dogovor o prodaji oružja i odbrambenih sistema u vrednosti od 142 milijarde, koji je Tramp opisao kao najveći ugovor o naoružanju u istoriji.

Ništa manji nije ni dogovor sa Katarom, koji će za nešto manje od 100 milijardi kupiti do 210 aviona „Boinga“, američkog giganta avionske industrije koji se već neko vreme suočava sa velikim poteškoćama, ali će nakon ovog dogovora stvoriti nešto više od 150.000 radnih mesta, prema procenama Bele kuće. Ukupna vrednost dogovora sa Katarom je 243,5 milijardi dolara prema javno dostupnim podacima, a prema rečima predsednika Trampa, postignuti su dogovori o ekonomskoj razmeni u vrednosti od 1,2 biliona.

Katar je američkom predsedniku poklonio avion vredan skoro pola milijarde dolara, i to je bez sumnje najkontroverzniji aspekt Trampove turneje po Bliskom istoku. Prihvatanje katarskog poklona je, očekivano, naišlo na univerzalne i žestoke osude među demokratama, koji ovaj poklon tumače kao nedopustivo mito, a kritike su uputili i neki republikanci, koji strepe od potencijalnih uređaja za prisluškivanje i velikih troškova transformisanja aviona u zvanični „er fors uan“. Odbrana Trampove administracije je jednostavna: katarski poklon nije upućen Donaldu Trampu lično, već američkoj vladi.

U poseti Ujedinjenim Arapskim Emiratima Tramp je sklopio dogovore vredne 200 milijardi dolara sa posebnim fokusom na veštačku inteligenciju. Sjedinjene Države su ranije odbijale da izvoze najnaprednije čipove u UAE zbog straha da bi oni mogli da završe u kineskim rukama, ali Trampova administracija je preko toga prešla tako što je dogovorena izgradnja najvećeg kampusa za razvoj veštačke inteligencije van SAD, i to upravo u Emiratima.

Strepnje od padanja američke tehnologije u pogrešne ruke su uklonjene kroz dogovor da će američke kompanije voditi data centre u sklopu kampusa koji će se prostirati na vrtoglavih 25 kvadratnih kilometara, što je jednako površini Savskog venca, Starog grada i Vračara.

Još jedan garant je i to što su SAD i UAE produbile partnerstvo u odbrani i uskladile regulative, što će zacementirati položaj Ujedinjenih Arapskih Emirata u američkoj sferi interesa

Tramp je svojim biračima obećao da će mu Amerika biti na prvom mestu, i to ne kroz zadovoljenje interesa političkog establišmenta, već zapostavljenih, „običnih“ ljudi, sa oživljavanjem američke proizvodnje i stvaranjem novih poslova kao ključnim merilima. To ne znači da se Amerika vraća izolacionizmu - turneja po Bliskom istoku služi kao pokazatelj da Trampova Amerika i te kako želi da bude prisutna u svetu, ali sa drugačijim prioritetima i pravilima igre, što je među Trampovim pristalicama dočekano sa oduševljenjem.

Posebno je interesantna i promena stava prema Iranu i Izraelu: umesto bezrezervne podrške Izraelu i sve oštrijem Netanjahuu, koji je tražio podršku za napad na Iran, Tramp se okrenuo diplomatiji i oživeo pregovore o iranskom nuklearnom programu. Umesto neprijateljskog stava prema Siriji, Tramp je podigao sankcije i sreo se sa bivšim džihadistom i trenutnim liderom Sirije Ahmedom el Šarom. Ovo je kolosalno odstupanje od politike prema Bliskom istoku koju su decenijama uspešno zagovarali takozvani jastrebovi, gde rat ima prvenstvo nad diplomatijom a ekonomski interesi sve svode na puku eksploataciju resursa.