Slušaj vest

Sad se vi verovatno pitate da li je Virilio bio neki samoubilački ili umno poremećen tip. Ne. Daleko do toga, Čovek je bio hrišćanin - ne, naravno, zadušnobapskog i klerikalnog tipa, dominantnog u Srbiji - nego prosvećeni hrišćanin koji je u katastrofi realnosti video eshaton, kraj ovog grbavog sveta i početak novog svijeta i vijeka.

Možebiti da bi Virilio i doživeo katastrofu realnosti - dugo je, slava Bogu, poživeo, umro je 2018 - samo da pokojni patrijarh Irinej nije odložio kraj sveta time što je Gospodu Bogu postavio uslov da odloži eshaton za petsto godina. Dok Kosovo ponovo ne bude naše. Bog, naravno, nije mogao a da ne „učini“ Irineju. Malo ćeranja komendije nikad nije naodmet, zar ne.

Koliko god ćerali ili ne ćerali komendiju, za opšterašireno uverenje da ovaj svet postoji oduvek i da će zauvek postojati ne postoji nijedan dokaz, kao što ni za suprotno uverenje - da je svet u jednom trenutku postao i da će jednog dana nestati - nema dokaza. Sve je to stvar vere.

Uzimajući u obzir razvoj belosvetske situacije, neki bi pesimista mogao reći da je - nastavi li svet putem koji je krenuo - iz za svet i za svetsko stanovništvo najbolje da propadne što pre. Ali i da je tačna teza o konačnosti sveta - koju ja „podržavam“ - još ćemo se (osim ako se drugačije ne naredi) načekati njegovog kraja. A ako su hinduistička i islamska eshatologija tačne - hrišćanske su zauzete

ovozemaljskim poslovima odavno digle ruke od Sudnjeg dana - trenutno predapokaliptičko stanje će onima koji ga zapamte izgledati kao zlatno doba, u odnosu na pičvajze koji su pred nama.

Opet ćemo ćerati malo komendije. Zbog zakasnelosti naše nacije i julijanskog kalendara, Srbija će biti poslednja zemlja koja će nestati u otkrovenjskom ognju. A evo zašto, što reko Blic. Zato što neće imati ni snage ni političke volje ni da izgori u očišćujućem ognju.
Do relativno skoro i ja sam govorio o „lošoj energiji“ u koju je potonula Srbija, od pre izvesnog vremena sam „revidirao“ i stao na stanovište da u Srbiji uopšte nema nikakve energije, ni dobre, ni loše, a nije isključeno da uskoro - zbog totalnog kolapsa saobraćaja - ostane i bez kinetičke.

To je tome tako što je, po svemu sudeći, potrošena dvovekovna zaliha destruktivne energije iz koje su se (prevremeno) rađale politike najgoreg mogućeg, koje - bar koliko moja saznanja sežu u prošlost - nisu propustile ni jednu priliku da od tri mogućnosti izaberu najgoru i da između dve odluke, odnesu onu lošiju.

Kao što sam u više navrata govorio i pisao - i redovno bivao optuživan za kolaboraciju s nenarodnim režimom - „rušenje“ Vučića, projekat u koji je uloženo ono malo opozicione energije, em nije nikakav izlaz, em nije moguće iz prostog razloga što je u Srbiji sve srušeno, tako da Vučić nema gde da „padne“, a pretendent na Vučićevo mesto nema na šta da se popenje. Naravno, ovo „srušeno“ se ne odnosi na fizičke objekte - iako su i oni ruševni - a na šta se tačno odnosi, o tome se obavestite u našoj sutrašnjoj kolumni.